Tokom ove nedelje učenici i nastavnici Srednje škole za informacione tehnologije su u poseti školi „Zespół Szkół Ogólnokształcących i Ekonomicznych” u Poljskoj, u okviru Erasmus+ projekta „Digital education zone”. Primarni cilj ovog projekta je poboljšanje osnovnih veština i kompetencija učenika na nivou digitalne pismenosti, uz istovremeni profesionalni razvoj nastavnika, ali i visoki nivo medijske pismenosti roditelja.
Izlet u srednjovekovni grad sa obilaskom crkve i najstarije sačuvane građevine
Tokom prvog dana obilaska gimnazije i srednje ekonomske škole u Lupskom priređena im je topla dobrodošlica, nakon čega su imali priliku da se sastanu sa partnerima i uporede dosadašnja iskustva u okviru sprovođenja dogovorenih metoda na putu ka integraciji društvenih medija u nastavu.
Nakon toga usledilo je predstavljanje naše države, ali i prestonice i same škole, što je nastavljeno kroz zanimljive igre upoznavanja, u čemu su i gosti i domaćini uživali.
Tokom dana nastavnici i učenici ITHS-a imali su prilike da se upoznaju sa nekim od brojnih znamenitosti u Lupskom.
Crkva u Lupskom je najstariji verski objekat u gradu i prvi put se pominje 1315. godine. Poznato je i da je 1496. godine u gradu izbio požar koji je oštetio i crkvu. Krov i čitava unutrašnjost su izgoreli, a sačuvani su samo zidovi. Hram je obnavljan 20 godina.
Godine 1589. kula je proširena i podignut je novi oltar, a 1795. apotekar Šternberg je naredio da se sagradi novi hor za orgulje. Givalni prozori i toranj, koji se nalazi na vrhu kule iz trinaestog veka, potiču iz gotičkog perioda, dok je potkrovlje koje ukrašava kulu urađeno tokom perioda renesanse.
Unutar crkve posebnu pažnju privlače glavni oltar, amvon i krstionica.
Najstarija građevina koja je opstala zadržavši isti oblik je Paholkovska kula, koja potiče iz 15. veka, kada su gradska utvrđenja ojačana proširenjem sistema uređaja na kapijama. Izgrađena je od cigle u kružnoj osnovi i ima sedam spratova.
Godine 1834. u nju je premešten zatvor, koji je nekada bio smešten u gradskoj kući. Veruje se da upravo iz tog perioda potiče naziv Paholkovska kula.
Poseta nacističkom bunkeru, dvorcu iz 10. veka i statui Hrista
Drugi dan je protekao u duhu upoznavanja sa istorijom ovog izuzetno interesantnog grada smeštenog nedaleko od granice Poljske i Nemačke. Nastavnici i učenici ITHS-a imali su priliku da u pratnji vodiča obiđu čuveni bunker Istočni zid (Ostwall), koji se drugačije naziva i Festungsfront Oder–Warthe–Bogen ili Festung im Oder–Warthe–Bogen. Naziv ove oblasti na poljskom glasi Międzyrzecki Rejon Umocniony (MRU), što znači Region utvrđenja Mjendzižeč.
U ovoj regiji bila je utvrđena vojna odbrambena linija nacističke Nemačke između reka Odre i Varte. Oblast Mjendzižeč (Meseritz) kolokvijalno se naziva Regenwurmlager. Mesto sa burnom prošlošću i danas fascinira svojim tehnološko naprednim sistemom utvrđenja, koji je razvila nacistička Nemačka u periodu između 1934. i 1944. godine, predstavljajući i danas jedan od najinteresantnijih sistema tog tipa.
Radovi na projektovanju odbrambene linije počeli su u Nemačkoj 1932. godine. Prva faza odnosila se na period do 1935. godine, obuhvatala je izgradnju vodenih prepreka i 12 lakih bunkera. Adolf Hitler je posetio gradilište krajem 1935, dok je kompletan završetak radova bio zakazan za 1951. godinu.
Bunker se sastoji od stotinu betonskih odbrambenih objekata delimično povezanih sa mrežom tunela. Danas su neke tvrđave i tuneli dostupni za turističke obilaske.
U utvrđenju se izdvaja centralni deo, koji se prostire gotovo 12 kilometara u pravcu severa. U centralnom delu bunkeri su međusobno povezani sistemom tunela dužine od 32 km i dubine od čak 40 metara. U okviru ovog prostranog podzemnog sistema sada su smeštene radionice, mašinska postrojenja i kasarne, kao i železnica.
To je, ujedno, i najveće podzemno utočište slepih miševa u Evropi – dom za okvirno 35.000 slepih miševa, čak dvanaest različitih vrsta.
Nakon posete utvrđenju iz 20. veka usledio je uzbudljiv prelaz u 10. vek i poseta dvorcu koji datira upravo iz tog perioda. Dvorac u Mjendzižeču pri izgradnji je smešten na
malom brdu između dve poplavne ravnice reka Obre i Paklice. U 13. veku podignuta je kamena kula, a uporište je u potpunosti završeno sredinom 14. veka za vreme vladavine Kazimira III Velikog. U prvoj polovini 18. veka zamak je bio toliko oštećen da ni nakon rekonstrukcije nije mogao da se koristi. Unutrašnjost zamka je kasnije poslužila kao magacin, a gornji spratovi bili su pretvoreni u vinariju.
Od 1945. godine dvorac je dobio novu namenu i izmenjen je u muzej. U periodu od 1954. do 1958. godine obavljena su i brojna arheološka iskopavanja. Tokom 50-ih i 60-ih godina 20. veka zamak je renoviran, čime je definitivno sprečeno da postane ruševina.
Pri završetku celodnevnih obilazaka posetili su statuu Isusa Hrista u zapadnoj Poljskoj. Statua nazvana „Hristos Kralj” završena je u novembru 2010. godine. Visina figure je 33 metra, što simboliše broj njegovih godina pre smrti, dok je samo kruna visoka tri metra. Uz postolje kompletna statua dostiže ukupnu visinu od neverovatnih 52,5 metara. U odnosu na mnogo poznatiju statuu Hrista u Rio de Žaneiru, evropsko zdanje je za tri metra više. Težina ove pozlaćene statue iznosi 440 tona.
Izgradnja je trajala ukupno pet godina, a koštala je oko 1,5 miliona dolara, što je prikupljeno kroz donacije stanovnika grada. Projekat je osmislio i vodio Silvester Zavadski, penzionisani poljski sveštenik.