
Učenica naše škole Tara Pavlović, pored toga što je odlična učenica i postiže sjajne uspehe i u školi, veoma je talentovana i pesnikinja. Njen talenat uočen je i na predstavljanju mladih pesnika na manifestaciji Kroz stihove i rime, održanoj u Pančevu. Povodom tog događaja pitali smo je o iskustvu i utiscima, a zatim smo želeli i da se malo upoznamo sa njenim kreativnim radom.
Tara nam je rekla: “Veče poezije u Pančevu bilo je posebno, ne samo zato što sam bila učesnica, već i zato što sam ga, zajedno sa Aleksandrom Stanićem, organizovala. Naša očekivanja su nadmašena. Galerija savremene umetnosti u Pančevu bila je ispunjena do poslednjeg mesta, atmosfera je bila ispunjena pesničkim duhom, a publika je uživala.
Predstavila sam se pesmama Tiha noći moja, Ples večnih duša", Vejte, pahulje moje. Bilo
mi je zadovoljstvo da podelim svoju poeziju s prisutnima. Organizacija i učestvovanje na ovakvim dogadjajima znači dosta, iz razloga što ovakve večeri omogućavaju pesnicima i umetnicima generalno da se združe, razmene iskustva i pomognu jedni drugima.”
Pitali smo Taru od kada piše pesme, njenim počecima, kao i inspiraciji koju ima. “Poeziju sam počela da pišem sa svojih 16 godina, ali dugo je to bilo samo za mene. Pisanje je za mene oduvek bilo način da izrazim ono što osećam – bilo da je tuga, sreća, ljubav ili bes, svaki
talas emocija traži svoje mesto na papiru. Pisanje mi donosi olakšanje. Onog trenutka kada stavim tačku na stih, osećam da sam deo svojih misli i osećanja pretočila u nešto što će ostati i trajati. To je poseban osećaj – kao da sam uspela da pretočim neizrecivo u reči. Inspiraciju nalazim svuda oko sebe – u prirodi, ljudima, svakodnevnim trenucima, ali i u nepravdi koju primećujem. Trenutno u svom opusu imam 24 pesme, a tematski se bavim ljubavlju, slobodom, odnosom čoveka i prirode, unutrašnjim borbama, snovima i emocijama koje oblikuju ljude onakvima kakvi jesu.”
Taru su ohrabrile dobre i pozitivne reakcije njenih prvih čitalaca. “Dugo je moje pisanje nešto što sam čuvala za sebe. Nisam imala potrebu da ga delim, već mi je bilo dovoljno što kroz stihove izražavam ono što osećam. Međutim, nakon što sam dobila lepe komentare od publike, drugih pesnika i umetnika, počela sam da razmišljam o tome da svoje pesme učinim dostupnijima”, rekla nam je Tara.
Tarini planovi za budućnost su da nastavi da piše i usavršava se, a naravno veoma bi volela i da napisane pesme nađu mesto u njenoj prvoj zbirci pesama. Tara veruje da u svakom od nas živi poezija i da je samo pitanje trenutka kada ćemo joj dozvoliti da porogovori. “Ako moji stihovi pronađu put do nekoga ko ih oseća na sličan način, to će biti moja najveća nagrada”, poručuje za kraj Tara. Mi joj želimo od srca da se jednog dana njena prva zbirka pesama nađe u našim rukama, ali već se uveliko ponosimo njom i nastavićemo da njen rad pratimo i da je podržimo u svemu što radi. I za kraj – pročitajte dve njene pesme i uživajte u Tarinoj poeziji.
Pročitajte Tarinu pesmu Tiha noći moja.
Pročitajte Tarinu pesmu Vejte, pahulje moje.